MULTITASKING: PUT KA LIČNOJ KONFUZIJI
Završavam tretman, trčim na sastanak i traženje poklona, dok me kući čekaju nove porudžbine, 2 mašine veša + pakovanje.
Telefon i dalje zvoni.
…
Pre par godina sam u jednoj self-help knjizi pročitala kako je mulitasking dar ovog vremena i kako mi kao ljudi trebamo to da koristimo.
Definicija: Izraz multitasking je preuzet iz terminologije informatike. Označava višeprogramski rad i predstavlja sposobnost računara da istovremeno radi na više programa.
Inspiraciju za ovaj tekst sam dobila danas. Moj današnji dan je ukratko izgledao ovako:
Milion zadataka, porudžbine, priprema za put, papirologija, ručak, život… Nikad više porudžbina i poruka u jednom danu. Trčim po haljinu za bratovu svadbu, jer jel danas je baš stigla, nakon toga imam zakazan termin u salonu. Razmak 40 minuta između ove dve stavke. Oblačim još jednom haljinu:
- 2x me zove Nemanja
- Tata
- Agent za nekretnine
Trčim na tretman, poštar 1 me zove 2x i šalje 3 poruke, nepoznat broj i poštar broj dva zovu po 3x.
Završavam tretman, trčim na sastanak i traženje poklona, dok me kući čekaju nove porudžbine, 2 mašine veša + pakovanje za put.
Posao.
Telefon i dalje zvoni.
…
SLOW LIVING
Ja sam neko ko u svom radu i životu diše usporen život. Verujem u njega i sve u životu sam kreirala da tako i živim.
Danas dok utrčavam u stan da se presvučem, javlja mi se neki poznat, čudan osećaj.
Nešto mi ne štima. Nešto ubrzano dišem. Negde sam nešto propustila da identifikujem.
Odlazim na sastanak, završavam i sedam u kafić. U sred srede svih tih obaveza.
A i srede.
Setim se da dišem. Ošine me kao krom iz vedra neba zašto sam pregorela u prošloj firmi koju sam vodila.
MULTITASKING
Verovatno da nisam osnovala prvu firmu sada bih prala veš, dok radim porudžbine istovremeno.
I verovatno ne bih sela da popijem kafu u sred obaveza.
A i srede.
I verovatno bih se ODMAH javila na sve pozive, sa sve haljinom na pola kukova.
I verovatno bih se polako i postepeno uvukla u isti začarani krug.
Ali sam se setila. Prepoznala sam taj osećaj.
Zašto ovo pišem?
Sve u životu sam kreirala da živim bez stresa.
Polako, svojim tempom.
To je bio put od 1000 stepenika, ali vredelo je svakog koraka.
Ali ti možda radiš od 09-17h.
I imaš dete ili decu.
I moraš da skuvaš ručak i da im pomogneš oko domaćeg istovremeno.
I da nazoveš mamu, odeš u banku, izvršiš poslove zadatke, opereš sudove, središ plakare, prošetaš psa, odeš na trening, odeš u nabavku, čekiraš to do nedelju listu…
Dan za danom. Svaki dan. Sve više zadataka.
Sve manje sebe.
Sve znam.
Danas i ja sve to moram da uradim. Nemam psa (još) i nemam decu (još), ali imam neke svoje lične obaveze.
RASTERETI SE
Ne znam koliko sam puta na profilu napisala – piši.
Piši dnevnik, piši šta ti padne na pamet, piši misli i osećanja, ali piši i šta treba u danu da uradiš.
Ova stavka je mene toliko rasteretila.
Napišem koji su mi prioriteti i ono što mora da se uradi.
Ono što ne mora – napišem, pa ako mi ostane vremena. Sutra je novi dan. Neće pobeći, a i ako hoće, onda nisam ni trebala da uradim.
Ne moraš na svaki poziv da se javiš, danas živimo toliko brzo da je jako lako skrenuti sa puta.
Preplavljeni smo infomacijama + sve ostalo šlag na torti zvanoj konfuzija.
Nije ni malo slatka, čak šta više ostavlja gorak ukus u ustima.
Ne znam da li sam došla ili sam pošla. Ne znam gde sam krenula, šta želim od dana, života, od sebe.
Multitasking ostavi za računare. Radi jednu po jednu stvar i ješćeš najslađu tortu na svetu.
Prostu, jednostavnu, osvešćenu i životno sažetu.
Svoju.
Prioritetno svoju.
Mi smo bića sa dušom. Nismo roboti.
Imamo mogućnost izbora (pa i da shvatimo da nisu sve self-help knjige dobre)
Pa eto nekako i u vrtlu obaveza, ako znaš gde si krenula, nađeš vremena da popiješ kafu.
I dišeš.
Napišeš blog. Jagodica na svojoj torti.
U sred srede.
Prijatno.
0 komentara